Svjedok Tužilaštva BiH ispričala je danas na suđenju za zločine na području Konjica, koje je nastavljeno poslije skoro godinu dana, kako je vojska sa oznakama HOS-a napala srpsko selo Bradina i ubila mještane kod seoske crkve.

Na suđenju Esadu Ramiću i ostalima, svjedok Gordana Batinić je ispričala da je u Bradini živjela sa ocem, majkom i bratom, da je 25. maja 1992. počeo napad, odnosno pucnjava i granatiranje, te se ona sa ostalim mještanima sakrila u podrume kuća.

„Tada je došla vojska, imali su crne uniforme sa oznakama Hrvatskih odbrambenih snaga, izveli nas na ulicu u tražili zlato i novac“, ispričala je Batinićeva.

Ona je dodala da su tu odvojili muškarce od žena i djece, da je njen otac stradao jer su ga tjerali da se popenje na vojni kamion, prilikom čega ga je vojnik udario i slomio mu kuk, navodeći da su ih odvezli prema Konjicu.

Svjedokinja je rekla da je sa ženama ostala grupa mladića, među kojima su bili Vaso i Veso Vlajčić, Slobodan Živak i njegov brat Velimir, koje je vojska odvela do crkve i ubila.

„Nismo smjeli gledati, ali krajem oka sam viđela kako su popadali nakon rafala“, opisala je svjedokinja, prenosi Birn.

Potom su, dodala je, žene i djecu odveli u školu u Bradini, odakle su ih poslije pet dana pustili kućama, a na putu kući je kod crkve vijela iskopanu veliku jamu i mnogo leševa.

Ona je navela da je njen otac bio zatočen u logoru „Čelebići“ 120 dana i da, kada je pušten, nije mogao hodati ni govoriti.

Marko Draganić je na poziv Tužilaštva BiH posvjedočio da je iz Konjica krajem aprila otišao kod roditelja u selo Brđani u kojem 10. maja 1992. počinje pucnjava, kada se veći broj mještana odlučio otići u Bradinu, pa i njegova porodica, a on je došao 13. maja.

Na dan napada na Bradinu, 25. maja 1992. godine, svjedok se sakrio u šumi, te sa desetak mještana prešao u Brđane, a potom su 15. juna dobili poziv da dođu u Podorašac na igralište da daju izjavu.

„Tu su nas ispitali i uhapsili. Odveli su nas u logor žČelebićiž“, rekao je svjedok, te dodao da su ih u logoru podijelili u grupe po sedam zatvorenika i smjestili u šahtove, a nakon četiri do pet sati ih odveli u hangar.

Poslije toga je, kaže, uslijedilo prozivanje, ispitivanje i premlaćivanje zatočenika. „Nakon ispitivanja, meni i još jednom je naređeno da iznesemo tijelo Pere Mrkajića iz ambulante“, rekao je svjedok.

Za zločine počinjene u Konjicu optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić i Željko Šimunović.

Na teret im je stavljeno da su od maja 1992. do maja 1993, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim đelima.

Prema optužnici, oni su bili na komandnim funkcijama i pripadnici Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda „Akrepi“, policije i stražari u logoru „Čelebići“.

S njima je bio optužen i Senadin Čibo ali je, kako je rekla predsjedavajuća Vijeća Enida Hadžiomerović, zbog smrti postupak protiv njega obustavljen.

Suđenje se nastavlja 24. maja.