Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić izjavio je da je logor „Silos“ u Tarčinu jedan od najpoznatijih logora u BiH u toku proteklog rata, u kojem je već početkom maja 1992. godine svo srpsko stanovništvo koje se nalazilo na tom području, bez ikakvog zakonskog osnova, proglašeno neprijateljima muslimana i nakon toga zatvoreno i mučeno.

„Ono što posebno boli je nepravda i činjenica da pripadnici i predstavnici bošnjačkog naroda, kada govore o događajima iz proteklog perioda, apsolutno zaboravljaju činjenicu da su na njihovoj teritoriji postojali mnogi logori, zaboravljaju i negiraju činjenicu da su Srbi protjerani sa vjekovnih ognjišta, a samo iz Sarajevo je protjerano gotovo 200.000 ljudi“, rekao je Savčić povodom 25 godina od zatvaranja ovog logora, što će biti obilježano sutra.

On je podsjetio da je logor postojao i poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, te da su zatvori postojali i u drugim sarajevskim naseljima, kao što je Hrasnica, kada je počeo „lov na Srbe“, bez obzira na pol i uzrast.

Savčić je napomenuo da su Srbi raspustili sve prihvatne centre odmah po završetku bezbjednosnih provjera tih ljudi i rekao da je u nekim slučajevima bilo i prekoračenja ovlaštenja, zloupotreba i stradanja nevinih ljudi, ali da nisu postojali logori kao nešto što je zamišljeno da bude trajno u svrhu zatvaranja nesrba, njihovog mučenja i ubistava.

On kaže da je zabrinjavajuće što nema rezultata u sudskim postupcima tamo gdje postoje apsolutni dokazi – ne samo svjedoci, nego i materijalni dokazi, te ističe da bi za normalno pravosuđe bilo lako da u takvim situacijama utvrdi krivicu i izrekne kazne.

„Kada su u pitanju predstavnici srpskog naroda, prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je dao saglasnost da međunarodne novinarske ekipe i predstavnici svjetskih agencija dođu u Prijedor, Omarsku. On nije znao da se tamo nešto dešava, a njemu se pripisuje da je to po njegovom planu urađeno i zbog toga mu se sudilo“, podsjetio je Savčić.

Sa druge strane, ističe Savčić, „tadašnji ratni komandant muslimanske vojske Alija Izetbegović i drugi visokorangirani predstavnici i vlasti i vojske su znali za postojanje ‘Silosa’, ali pravosuđe koje je zažmurilo na oba oka i začepilo oba uha kada je riječ o odgovornosti muslimana, Bošnjaka ne reaguje na to, što kod Srba stvara veliko nezadovoljstvo i nepovjerenje u njihov rad“.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić rekao je Srni da je zloglasni logor „Silos“ u Tarčinu još jedan podsjetnik na strašnu sudbinu Srba zatvorenih po brojnim kazamatima tokom rata u BiH i izrazio nadu da će biti izrečena osuđujuća presuda za naredbodavce i izvršioce zločina počinjenih nad Srbima u ovom logoru.

Ukazao bih ponovo na činjenicu da su Srbi iz prijeratnih sarajevskih opština odvođeni sa ulica, kuća i stanova, bolnica… zatvarani, mučeni i zlostavljani na razne načine u više od 200 logora, zatvora i drugih mjesta zatočenja koja su postojala za vrijeme rata na ovom području – istakao je Kojić.

Prema njegovim riječima, to je još jedan dokaz u prilog tvrdnji da su Srbi u Sarajevu početkom devedesetih godina prošlog vijeka bukvalno stavljeni izvan zakona, a da za to najveću odgovornost snose najviši zvaničnici civilne, vojne i policijske vlasti takozvane RBiH.

– Logori nisu bili „sporadični incidenti“ kako, uglavnom, bošnjački zvaničnici pravdaju zločine počinjene nad Srbima, nego su postojali zahvaljujući sistemu i opštem raspoloženju prema Srbima u to vrijeme – ukazao je Kojić.

Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović rekao je da je Tarčin jedno od najvećih mjesta stradanja srpskog naroda, te da je u logoru „Silos“ počinjen jedan od najvećih zločina nad Srbima.

On je podsjetio da je u „Silosu“ bilo zatočeno više od 550 Srba od 11 do 85 godina, te da je 11 žena boravilo u logoru svo vrijeme njegovog postojanja.

Prema njegovim riječima, za tu „industriju smrti“ su znali i ratni komandant Armije RBiH Alija Izetbegović i komandanti jedinica na čijem su području nalazio „Silos“, ali da niko ništa nije preduzimao.

„Tu su ljudi umirali sa posljednjim riječima – Dajte nam hljeba! Ljudi su tu mučeni na sve moguće načine, izgladnjivani, ranjeni, išli na kopanje rovova i tranšea za potrebe muslimanskih jedinica“, rekao je Nosović.

Nosović je ukazao i na „sramnu presudu na deset godina zatvora komandantu Trećeg korpusa Armije RBiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine iako je dokazano da je tu 52 srpske glave ritualno odsječene“.

Srpski narod je, napomenuo je Nosović, „za jedan vijek tri puta stradao na monstuozan način od istih dželata i pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice, koja sada kažnjava samo jednu – srpsku stranu, dok su ostali abolirani“.

„Izjava predsjednika SDA Bakira/ Izetbegovića da su Srbi „loš narod“ i svih koji nešto znače u Federaciji BiH odraz su mržnje koja izbija na sve strane, mrze srpski narod i cilj je da ga nema na ovim prostorima. Naš jedini spas jeste očuvanje Republike Srpske i da srpski narod shvati da ne treba da zaboravlja, a još manje da oprašta!“, poručio je Nosović.