Hrvatska mora naći izgovor za vojnu akciju “Oluja”, kako bi je mogla otpočeti prema planu, a tada vojska treba da nanese takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što odmah ne bude zahvaćeno ovom akcijom do mora, kapitulira u nekoliko dana, poručio je Franjo Tuđman svojim generalima u “predvečerje” vojne akcije “Oluja” na tajnom sastanku održanom 31. jula 1995. godine na Brionima.

Transkripti i tonski zapisi ovog razgovora nekadašnjeg hrvatskog predsjednika i njegovih saradnika i generala, te naredbe koje su tada izdate, nedvosmisleno ukazuju na postojanje temeljnog plana za progon Srba iz Republike Srpske Krajine tokom akcije “Oluja” i njihovog etničkog čišćenja sa prostora Hrvatske.

Na tajnom sastanku, kojem su, pored Tuđmana, prisustvovali njegov brat Miroslav, tadašnji ministar odbrane Gojko Šušak, Davor Domazet Lošo, Zvonimir Červenko, Vladimir Zagorec i generali Miljenko Crnjac, Mirko Norac, Mladen Markač i Ante Gotovina, do tančina je razrađen plan za osvajanje RSK, ali i niz drugih stvari koje su trebale “potaknuti” egzodus srpskih civila sa tog područja, od bacanja letaka, puštanja propagandnih poruka preko radija i TV, do otvaranja ruta kojima bi srpski civili mogli pobjeći i napustiti Hrvatsku, a što bi, prema njihovom mišljenju, psihološki djelovalo na Vojsku RSK i njen moral.  

U višečasovnom razgovoru Tuđman ističe da je neophodno direktno djelovati prema Kninu, a posebno jer je dosta “hrvatskih mjesta i gradova razoreno, dok u Kninu još nije tako”.

– Nije nam glavni zadatak Bihać nego nanošenje iz nekoliko pravaca takvih udara da se srpske snage više ne mogu oporaviti – poručio je Tuđman ostalim učesnicima ovog sastanka.

Na to se nadovezao Gotovina, navodeći da je “ratnim planom to već predviđeno, te da već postoje spremne snage” koje su, kako je istakao, “za gonjenje”, i da oni hrvatski vojnici koje bi trebalo da idu na Knin “imaju razloga da se bore i teško ih je držati na uzdi”.

– Predsjedniče, u ovom trenutku mi kompletno s našom tehnikom kontrolišemo Knin. Ako je komanda da udarimo, mi ga za nekoliko sati rušimo, kompletno – poručio je Gotovina.

Tuđman tom prilikom ističe da bi bilo jako dobro imati neko opravdanje za ovakvu akciju. Kao jedna od opcija je predloženo da se pusti spin kako su Srbi navodno granatirali Gračac. Na to Gotovina odgovara da je i to razrađeno i predviđeno. U priču se uključio i Markač, navodeći da se srpska strana može optužiti za napad tako što će se medijima plasirati i informacija da srpski diverzantski timovi imaju namjeru da idu prema Maslenici.

– Možemo reći da su imali namjeru ići preko Velebita na prometnicu od Karlobaga prema Starigradu kako bi to presjekli. I zato smo morali intervenisati – istakao je on.

Savjetujući dalje svoje saradnike kako da propagandno postupaju da bi se izazvalo što veće rasulo, Tuđman navodi šta bi trebalo da sadrže leci koji će se bacati po napadnutom području: “Srbi, vi se već povlačite preko…, a mi vas pozivamo da ne treba da se povlačite, mi vam garantujemo… Znači, na taj način im dati put, a garantovati tobože građanska prava…” – poslije čega se čuje karakterističan Tuđmanov smijeh, što se jasno odnosilo na ta “garantovana građanska prava”.

Njegovi izvršioci, pokazalo se, tačno su razumjeli Tuđmanov savjet i gest, o čemu svjedoči opljačkana i spaljena RSK i ubijeni mnogi starci i starice koji su ostali u svojim kućama povjerovavši da su sigurni na svojim ognjištima.

S Tuđmanom se oko letaka složio i Šušak, rekavši da je to dobra ideja, te da bi u njima trebalo navesti puteve preko kojih se srpski civili mogu izvući.

Na to se nadovezao Tuđmanov brat Miroslav, kazavši da bi i na radiju trebalo prenijeti poruku koji su to putevi otvoreni za izvlačenje. 

– Trebalo bi reći, ne da su im otvoreni, nego da je opaženo da se srpski civili izvlače tim i tim putevima – dodao je Tuđman.

Zatim se raspravljalo i o tome kako je neophodno pokretanje akcije “otvoriti džep”.

– Kad počnu bježati, oni će morati na jednu od strana krenuti. Prema Kninu neće… Moramo otvoriti neki džep gdje će oni pobjeći, recimo Dvor na Uni. Mislim da im treba dati par izlaza da mogu pobjeći. Važno je da srpski civili krenu bježati, a nakon njih će sigurno i vojska. To djeluje psihološki – rekao je Tuđman.

Domazet mu je na to odgovorio da će biti ostavljena dva pravca za izvlačenje, od kojih je jedan prema Dvoru na Uni.

Prema podacima “Veritasa”, epilog ove vojne akcije, koja je počela 4. avgusta, jeste više od 1.880 poginulih i nestalih lica srpske nacionalnosti, od čega je čak 33 odsto žena i 66 odsto civila, dok je više od 220.000 ljudi izbjeglo.

Hrvatsko ratno vazduhoplovstvo je čak 7. avgusta, po završetku “Oluje”, granatiralo izbjegličku kolonu srpskih civila na Petrovačkoj cesti i u mjestu Svodna na teritoriji BiH. Tom prilikom ubijeno je devet civila, među kojima četvoro djece uzrasta od šest do 13 godina, dok ih je pedesetak ranjeno.

Kako je istakao advokat Dušan Bratić, prema načinu djelovanja, vremenskom okviru, mjestu dejstvovanja i posljedicama, vidljivo je da se radilo o koordinisanim vojnim akcijama Ratnog vazduhoplovstva Hrvatske u sklopu akcije “Oluja”. 

– Radilo se o Tuđmanovoj naredbi. On je još na brionskoj sednici rekao kako “Srbe treba tako udariti, da praktično nestanu”, a za one koje “ne zahvate” ostaviti dva izlaza i to pravac preko Dvora na Uni ka Bosanskom Novom i preko Kulen Vakufa ka Bosanskom Petrovcu. Upravo iz planiranog ostavljanja dva pravca za izvlačenje srpskih civila, što se i ostvarilo, proizlazi svest i htenje da se dejstvuje po civilima. Ta dva događaja, brionska sednica i raketiranja na Petrovačkoj cesti i u Svodni, zapravo su idejno povezani. Ovaj drugi je otelotvorenje Tuđmanove vojničke ideje da Srbe treba tako udariti da praktično nestanu. Da se nikada više na svoje ne vrate – kaže Bratić.

Upozorenje Valentića

Da su u Hrvatskoj tada bili svjesni šta su uradili, svjedoči i transkript razgovora Tuđmana sa premijerom Nikicom Valentićem. Na sastanku održanom 17. avgusta 1995, desetak dana nakon “Oluje”, Valentić upozorava Tuđmana da zbog procjena da je 350.000 srpskih civila izbjeglo iz Hrvatske nije vrijeme da se pravi popis stanovništva. 

– Za nas je pitanje popisa manjina u ovom trenutku jedno od najsloženijih pitanja. Ja nisam za to da se ono sprovodi, jer će vas optužiti za etničko čišćenje. Moramo izmisliti neki model prijave. Mislim da trenutno nema više od dva ili tri odsto Srba u Hrvatskoj. To za nas može biti katastrofalan podatak jer je došlo do promjene demografske strukture – naglasio je Valentić. U nastavku ovog razgovora on upozorava “oca nacije” i da nekim Srbima prijeti izbacivanje iz stanova.

– Ja suzu ne puštam ako izbacimo recimo pet Srba iz stanova u Zagrebu, ali imaćemo štete – rekao je on.

Na Tuđmanovo pitanje ko to radi, Valentić mu odgovara da se veliki broj ljudi vraća sa fronta.

– Neka idu u prazne kuće – poručio je Tuđman.