Ispred nekadašnjeg koncentracionog logora „Silos“ u Tarčinu kod Sarajeva, u kojem je u proteklom ratu bilo zarobljeno više od 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog posljedica prebijanja, torture i mučenja glađu, danas je održana prva komemoracija posvećena srpskim žrtvama.

Okupljeni su prislužili 24 svijeće i pred kapijom „Silosa“ položili 24 žute ruže u znak sjećanja na preminule logoraše.

Boško Tomić, izaslanik srpskog člana i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, podsjetio je da je „Silos“ bio jedan od tri najveća logora u BiH u kojem su na vrlo težak i mučenički način pogubljena 24 čovjeka, a više od 600 prošlo kroz ovaj logor.

– Ovdje su bili zatvoreni samo oni civili koji nisu ništa zgriješili, a zatvoreni su samo zato zato što su bili Srbi – rekao je Tomić novinarima.

On je naglasio da logoraši koji su danas došli na komemoraciju i koji su u logoru proveli oko 1.350 dana najbolje svjedoče o strahotama koje su se dogodile.

– Ono što se desilo civilima neka služi na čast onima koji su to radili, a od Suda i Tužilaštva tražimo da procesuiraju i adekvatno osude one koji su organizovali ovaj logor i necivilizacijski se odnosili prema logorašima – poručio je Tomić.

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić ukazao je da postoji 126 mjesta gdje su Srbi zatvarani i mučeni, od kojih su mnogi, nažalost, i preminuli.

Smatra da je vrijeme da srpski narod počne još snažnije da razvija kulturu sjećanja na civilne žrtve, jer su ljudi koji su živjeli na ovom području zatvarani, proganjani i mučeni samo zato što su Srbi.

Tužna je činjenica da je Dejton potpisan 21. novembra, a da su zatvorenici izašli tek 27. januara 1996. godine, što govori o namjerama da se i nakon završetka ratnih dešavanja ovdje drže ljudi i muče i terorišu, jer su Srbi – istakao je Ćosić.

Ćosić je naglasio da neki ljudi treba da se zapitaju da li je BiH moguća kao dražava ukoliko u njoj samo Srbe identifikuju kao narod koji čini loše stvari i samo jedan narod osuđuju pred Sudom BiH.

– Kada jedni drugima priznamo da je žrtva – žrtva, koje god nacije bila, tek tada će biti šanse da ova zemlja krene naprijed – poručio je Ćosić.

Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović podsjetio je da su posljednje riječi preminulih logoraša bile – „Dajte nam hljeba“, što najbolje govori u kakvoj su se situaciji nalazili.

– Mi nismo ovdje došli da nekome prkosimo i guramo prst u oko, samo smo došli da kažemo da je ovdje bio logor isključivo za Srbe i da su 99 odsto zatvorenih bili civili. Kroz ovaj logor prošlo je i 11 žena, zatvarani su ljudi stariji od 80 godina, ali i djeca od 14 godina. Kome su onda ti ljudi bili krivi i kome su napravili zlo – zapitao je Nosović.

Nosović je naglasio da se u „Silosu“ desio užasan zločin, te da odgovorni napokon moraju biti kažnjeni i da se jednom za sva vremena stavi tačka na ovo, kako se ne bi ponovilo narednim generacijama.

Prema njegovim riječima, nije dovoljno osuditi samo deset lica kojima se sudi, već i čitavu plejadu ljudi koji su znali za ovaj logor i koji su direktno ili indirektno bili uključeni u dešavanja u logoru „Silos“.

– Problem je što tu nema dovoljno volje, energije sa druge strane, od onih koji su to činili da procesuiraju te ljude. Kako će neko procesuirati te ljude ako i danas čujemo komentare „da su Srbi lud narod, a da su heroji oni koji su to radili“. Ne očekujem da će se tu nešto posebno napraviti, jer međunarodna zajednica nema volje da se ovo riješi – rekao je Nosović.

Logoraš Lazar Krstić iz okoline Tarčina, koji je u „Silosu“ proveo šest i po mjeseci, rekao je da nikada nije mogao ni pomisliti da će doživjeti takve strahote od svojih komšija.

– Mnogi su pomrli, što od gladi, batina i uboja, a ja sam bio preklan za vratom, tako da mi se rana ucrvala. Hvala komšijama, nema šta da im drugo kažem, nego hvala – naglasio je Krstić.

On je dodao da je imao sreću da bude razmijenjen, dok su neki logoraši ostali do zatvaranja.

Predsjednik Udruženja logoraša Sarajevsko-romanijske regije Slobodan Mrkajić ispričao je da je nakon zarobljavanja na Bjelašnici odveden u „Silos“, odakle je poslije nekoliko dana prebačen u Čelebiće, gdje je za sedam mjeseci preživio najstrašniju moguću golgotu.

– Tu sam doživio i vidio svašta – klanja, izbijanja i vađenja zuba konjskim klještima. Iz Čelebića sam prebačen na Musalu, a onda i u kasarnu „Maršal Tito“ u Sarajevu, odakle sam nakon dvije godine i osam mjeseci zarobljeništva razmijenjen – ispričao je Mrkajić.

Mrkajić je rekao da ovo udruženje napravilo značajan pomak na pronalaženju novih stratišta Srba na području FBiH.

Danilo Borović ispričao je da ga je tri godine koje je proveo u logoru „Silos“ tukao ko je stigao, te da su gazili po „ćilimima“ krvi.

On je rekao da je u njegovoj ćeliji jedan logoraš umro od gladi, a da za ostale nije znao od čega su umirali.

Borović je dodao da je poznavao neka lica koja su ih mučila, ali da ih se sada više ne sjeća, s obzirom na to da su se mijenjali.

Predsjednik udruženja Centar za društvena istraživanja, tranzicijsku pravdu i demokratiju „Istina i pravda“ Istočno Sarajevo Dušan Šehovac poručio je da ovo udruženje traži istinu i pravdu za zločine nad srpskim narodom.

Na današnji dan 1996. godine zatvoren je koncentracioni logor „Silos“, kojim je upravljala takozvana Armija BiH.

Logor je otvoren 11. maja 1992. godine u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, a zatvoren je 27. januara 1996. godine, na Savindan, odnosno dva mjeseca nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum.

Prema svjedočenju bivših logoraša, „Silos“ je imao sve elemente zloglasnog logora iz Drugog svjetskog rata Aušvic.