Prevođenje Hrvatske na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu od strane komunista, nepodizanje optužbi za genocid nad Srbima u NDH, nepostojanje obrazovnog sistema u SFRJ koji bi mlade naraštaje “Jugoslovena” obrazovao o ovom genocidu, stvorilo je u Hrvatskoj izuzetno plodno tlo za izdanke negiranja genocida nad Srbima u NDH.
To negatorsko stablo je godinama raslo, a danas s njega sve više “kusamo” plodove u vidu optuživanja Srba da su oni u stvari vršili genocid u NDH nad Hrvatima, da je Jasenovac bio radni, ne koncentracioni logor, da nije bilo logora za djecu, već samo “prihvatilišta” te da je nadbiskup Alojzije Stepinac svetac, a ne zločinac.
Istakli su ovo sagovornici “Glasa Srpske” koji su analizirali sve bezobzirnije i otvorenije pokušaje revizije istorije u Hrvatskoj, kojima se, kako navode, pokušava zataškati mračna i krvlju ispisana istorija NDH te od žrtve napraviti dželata i obratno.
Pišem ti pismo
Dio zagrebačkih biskupa, predvođenih nadbiskupom Josipom Bozanićem, nedavno je u svom javnom obraćanju ustvrdio da u Jastrebarskom i Sisku tokom Drugog svjetskog rata nisu bili logori za djecu već “prihvatilišta”. U pismu upućenom na adresu patrijarha Porfirija oni su Sabor SPC optužili da je “prihvatio retoriku i komunističku propagandu koja je prepuna neistina i manipulacija kojima se nedužnima pokušava podmetnuti krivica za navodna mučenja i ubijanja djece koja su u hiljadama, upravo ljubavlju i brigom hrvatskih katolika, spašena od smrti i preživjela teške ratne prilike”. Biskupi su na kraju iskazali i “ogorčenje” što SPC “kleveće nadbiskupa Alojza Stepinca”.
Ovom pismu prethodila je promocija knjige “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima: projekt Homogena Srbija 1941” u kojoj hrvatski istoričar Stjepan Lozo otvoreno negira genocid na Srbima u Drugom svjetskom ratu te navodi da su “Srbi u stvari počinili genocid, a potom za to oklevetali Hrvate”.
Istoričar Nemanja Dević smatra da pismo hrvatskih biskupa patrijarhu Porfiruju nije duhovni, već klasičan politički čin, pojašnjavajući da negiranje genocida počinje od njihovih političkih elita, a zatim se kao po direktivi prenosi po institucijama koje bi trebalo da budu nezavisne.
– Nedavno smo takav slučaj imali i sa apelom Hrvatske akademije nauka i umetnosti. Ovi akademici su javno zatražili od srpskih naučnika da se odreknu “mita o Jasenovcu”. Sada imamo nešto još gore, da hrvatski biskupi Rimokatoličke crkve traže od srpskog patrijarha i sinoda da se odreknu sećanja na decu ubijenu u genocidu – istakao je Dević podsjećajući da se radi o 70.000 zvjerski ubijene i glađu i bolestima umorene srpske djece od 1941. do 1945. u NDH.
Smatra kako su ostala brojna pitanja na koja hrvatski “znanstvenici” nemaju odgovore. Da li se u domovima djeca drže prisilno i ograđena bodljikavom žicom? Da li u njima nose pločice sa brojevima i da li se djeci u domovima prisilno mijenja identitet? Da li djeca u regularnim domovima masovno umiru od gladi, a ona koja bivaju prinuđena da ukradu parče hljeba bivaju kažnjavana guranjem kamena? Da li se umrla djeca tajno sahranjuju van groblja i, konačno, da li neko iz uprave takvih “domova” snosi odgovornost nakon što mu u jednom danu od bolesti i gladi umre 60, 80 i više djece?
– Verujem da odgovori na ta pitanja više govore o prirodi Jastrebarskog, Siska i drugih logora za decu u NDH nego sve naknadne ideološke konstrukcije – poručio je ovaj istoričar.
Hrvatski oci
Dević navodi i da “hrvatski oci” očigledno nemaju namjeru da utvrde precizne istorijske činjenice, već da ih politički oblikuju, pripremajući nas na posljedice.
Kratkoročne, da Srbiji onemoguće pristup EU, kao što trenutno Bugarska čini sa Makedonijom. I dugoročne da se obezvrijedi i negira jedini istinski genocid na Balkanu u 20. vijeku, nad Srbima u Hrvatskoj od 1941. do 1945.
– Oni na taj način žele narod-žrtvu pretvoriti u narod-zločinca. Tome naše elite moraju da se energično suprotstave – poručio je Dević.
Slično mišljenje dijeli i istoričar Boris Radaković, navideći da bi običan čovjek shvatio koliko su zlonamjerne ovakve i slične “teorije” neka samo umjesto Srba stavi Jevreje, a umjesto NDH Treći rajh.
– U Njemačkoj vjerovatno ima negatora holokausta, ali sigurno nema takvih koji bi izjavili ili napisali da su Jevreji u Trećem rajhu počinili genocid nad Nijemcima. Značajan dio hrvatskih istoričara danas nastavlja posao započet od strane ustaša. Možemo reći da je na djelu posljednja faza genocida nad Srbima u NDH – naglasio je Radaković.
Kako je pojasnio, u krugu Rimokatoličke crkve još početkom osamdesetih godina prošlog vijeka bilo je pokušaja negiranja logora Jastrebarsko.
– Ako je logor Jastrebarsko bio samo “prihvatilište”, kako tvrdi jedan broj hrvatskih biskupa, kako to da je u Jastrebarskom stradalo minimum 468 srpske djece koje je popisao grobar Franjo Ilovar? Ilovarov dnevnik čuva se kod nas u Memorijalnom muzeju na Mrakovici, kao neoboriv materijalni dokaz o strahotama “prihvatilišta” u Jastrebarskom – kaže Radaković.
Ako je Jastrebarsko bilo samo prihvatilište, zašto je, pita se Radaković, časna sestra Barta Pulherija, koja je sa ostalim časnim sestrama u Jastrebarskom imala zadatak da se brine o djeci, pobjegla sa ustašama krajem rata kada su se partizani približili Jastrebarskom? Kako to da je u Jastrebarskom vršeno rimokatoličenje srpske djece?
– Kada se odgovori na ova i slična pitanja, postaje jasno da li je Jastrebarsko bilo prihvatilište ili logor – kaže Radaković.
Zamjena teza
O “spašavanju” djece, kako je dodao, govori i podatak da je samo na prostoru Kozare stradalo više od 40.000 civila u toku postojanja NDH, od tog broja preko 12.000 djece do 15 godina.
– Takođe postoje i dokazi da su časne sestre u Jastrebarskom, a preko njih i Rimokatolička crkva u NDH, bili umiješani u asimilaciju srpske djece u Hrvate, što je jedan od metoda genocida nad Srbima u NDH – poručio je on.
Ubijeđen je kako se na ovaj način želi oblikovati i programirati svijest hrvatskih građana i pod tepih gurnuti ovaj dio mračne hrvatske istorije te su tako sve češći i tekstovi u kojima se sramno tvrdi da na Kozari nije stradalo mnogo djece i da su najviše zločina prema djeci počinili pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini – četnici.
– Ovo zadnje je zamjena teza koja svoje korijene takođe ima u komunističkoj Jugoslaviji, gdje se stavljao znak jednakosti između ustaša i četnika, a danas je to mutiralo u navedenu i slične teorije – poručio je Radaković.
Sve navedeno je, kaže, i rezultat toga što Rimokatolička crkva nikada nije smogla snage da se izvini za učešće dijela njenog sveštenstva u genocidu nad Srbima u NDH, za njeno učešće u rimokatoličenju srpskog naroda, što je, kako je naveo, dio ovog genocida.
– Oni sada sebi daju za pravo da optužuju SPC da prihvata komunističku propagandu, a nije im smetalo komunističko forsiranje ćutanja o počiniocima genocida nad Srbima u NDH i nazivanje tih žrtava “žrtvama fašističkog terora”, čime se gubilo saznanje i o čijim žrtvama se radi i ko su izvršioci zločina – istakao je Dević.
Pranje prošlosti
Prema riječima istoričara Miloša Kovića, ovi najnoviji incidenti koji su ponovo priredili pojedini istoričari i biskupi negirajući genocid nad srpskim narodom u NDH, dio su jednog šireg procesa koji se godinama unazad sve otvorenije vodi, a čiji je krajnji cilj obnova nacifašističkih i ustaških ideja, te “pranje” mračne prošlosti.
– Nešto slično možemo videti i u Ukrajini, ali i pojedinim baltičkim republikama. Mislim da je najveći problem to što zemlje koje su bile na strani Nemačke i Hitlera nisu “kažnjene” posle Drugog svetskog rata. To se pre svega odnosi na Hrvatsku u kojoj nakon 1945. nije došlo do denacifikacije. Mnogo toga je tada gurnuto pod tepih zarad nekakvog bratstva i jedinstva. Glavni zločinci nikada nisu kažnjeni. Nikada nije osuđena ni uloga Rimokatoličke crkve u njenom organizovanju i odobravanju genocida nad srpskim narodom. Oni su ustaške zločince čak spašavali i uz pomoć Vatikana, CIA i MI6 izvlačili takozvanim “pacovskim kanalima”. To su istorijske činjenice. Kada sve to znamo, onda ne treba da čudi sve ovo čemu danas svedočimo, da katolički biskupi iz Zagreba pišu nekakva otvorena pisma srpskom patrijarhu Porfiriju u kojima navode da zločina nad srpskom decom u logorima Sisak i Jastrebarsko nije bilo. Znači, kada imate tu nekažnjivost, onda imate i ovakve pojave – istakao je Ković.
U tom kontekstu, kako navodi, treba posmatrati i nedavnu promociju knjige u Hrvatskom državnom arhivu, u kojoj se tvrdi da genocid počinili Srbi, a ne Hrvati.
– Ideju obnove ustaške ideje u Hrvatskoj odavno pratim i ono što se može zaključiti jeste da ljudi tamo malo znaju o tom krvavom i crnom periodu. Onda ne treba da nas začudi ni to što se u centru Zagreba održi i misa Anti Paveliću. Ovakve i slične pojave ogoljuju te delova hrvatskog društva, a pre svega Rimokatoličku crkvu, koja se svojski trudi da opere neslavnu ratnu ulogu nadbiskupa Alojzija Stepinca i proglasi ga za svecem. Bojim se da će sve dok se u Hrvatskoj ne sprovede ozbiljan i temeljan proces denacifikacije i suočavanja sa mračnom prošlošću, ova zemlja ostati zarobljena u “ustašstvu” – kaže Ković.
Navodi i da svi pokušaji zataškavanja zločina koji su počinjeni u vrijeme NDH, ma kako to čudno zvučalo, imaju i neke svoje dobre strane, što se prije svega ogleda u slanju jasnih poruka javnom mnjenju Srbije i Srpske onima koji i dalje žive u jugoslovenskoj prošlosti i iluzijama.
– Nadam se da će ih ovo prodrmati i razbuditi kako bi shvatili prošlost i sadašnjost. Mislim da nije naš najveći problem što u Zagrebu negiraju genocid nad Srbima, već u tome što u Beogradu i Banjaluci pojedini političari licitiraju sa brojevima. To je za nas mnogo opasnije – poručio je Ković.
Advokat Vladimir Đukanović smatra da se i danas u Hrvatskoj nad srpskom manjinom sprovodi “princip trećine” Mile Budaka.
– To vam je današnja moderna NDH, moderna Hrvatska, u kojoj imate ulice Mile Budaka, u kojoj se slavi Francetić, u kojoj se slavi Ante Pavelić. Oni lupaju ćirilične table… I ta zemlja je danas članica EU – rekao je Đukanović.
On je dodao da su o hrvatskim zločinima svjedočili i nad njima se zgražavali i njihovi saveznici – Italijani i Nijemci.
– Jedan italijanski oficir je zabilježio da je u školi gde su ubijena sva srpska deca zatekao ono što ljudski um ne može ni da zamisli, a da mu je ustaša na pitanje šta će sa Srbima odgovorio: “Sve ćemo ih pobiti” – podsjetio je Đukanović.
Prema njegovim riječima, Hrvati su ostvarili svoj “istorijski san” i imaju zemlju bez Srba, ali ih progone oni kojih nema, kao što su ustašu koji je pogubio Vukašina Mandrapu iz Klepaca u ludilo odvele njegove posljednje riječi: “Samo ti, sine, radi svoj posao”.
Sveska grobara Ilovara
Direktor Spomen-područja Donja Gradina Tanja Tuleković kaže da je sveska grobara Franje Ilovara, koji je po naređenju časnih sestara danima sahranjivao mrtve mališane, jedan od najpotresnijih dokumenata o umiranju djece u Jastrebarskom.
– Dječija tijela bila su spakovana u kištre i sanduke. Da bi ih što više stalo, silom su zatvarani poklopci. U jednoj kištri moglo je biti i po osmoro do 10 djece – navedeno je u svesci grobara Ilovara, koja se čuva u Muzeju na Mrakovici.
Tulekovićeva je navela i da je čuvar groblja sahranjenu djecu računao na “kune” i “komade”, a da je račune svojim potpisom ovjeravala časna sestra Gaudencija.
