Gotovo tri decenije od hrvatske akcije „Oluja“ najvećeg etničkog čišćenja u EvropI od Drugog svjetskog rata, nadležne pravosudne institucije, kako Haški tribunal, tako ni domaće pravosuđe, nisu učinili ništa da, barem djelimično, ublaže nepravdu i pruže satisfakciju krajiškim Srbima za pretrpljene strahote, ističe za Srnu direktor Republičkog centra ta istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.

„Hrvatska se nikada nije suočila sa prošlošću, naprotiv!

I danas smo, kao i svih proteklih godina, svjedoci da se Oluja slavi kao velika pobjeda i oslobođenje okupiranih dijelova Hrvatske, a poruke koje dolaze sa ovih skupova još jedna su potvrda da se oni, koji ih šalju, nikada nisu odrekli ideologije iz Drugog svjetskog rata“, rekao je Kojić.

On je dodao i da se to može vidjeti i nakon posljednjih istupa grupe tamošnjih biskupa o sistemu logora smrti Jasenovac i njihovih sramotnih kvalifikacija, te podsjetio da je Hrvatska jedina država na svijetu koja je imala logor za djecu.

„Na to treba stalno podsjećati. Bez obzira na svjedočenja, zapise, genocid nad Srbima u zločinačkoj NDH pokušava se relativizovati što se, nažalost, čini i sa zločinima počinjenim tokom devedesetih godina prošlog vijeka“, naveo je Kojić.

Kojić je rekao i da su sramne odluke Haškog tribunala kojima su oslobođeni hrvatski generali za zločine počinjene u „Oluji“ i odnos hrvatskog pravosuđa, te gotovo cjelokupne javnosti prema pogromu dojučerašnjih komšija, dale potpuno iskrivljenu sliku o brutalnim zločinima nad srpskim civilima.

„A ti zločini su se dešavali na njihovim kućnim pragovima i u nepreglednoj izbjegličkoj koloni“, naveo je Kojić. Prema njegovim riječima, u potpunosti su se obistinile zloslutne riječi nekadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana o „udarcima koje treba zadati da Srbi potpuno nestanu!“.

On je podsjetio i da je „Oluja“ bila samo uvod u, za Srbe, stradalničku 1995. godinu, jer su potom uslijedile zajedničke akcije Hrvatske vojske, HVO i takozvane Armije BiH, u kojima su počinjeni brojni, do danas nekažnjeni zločini, a iz 13 zapadnokrajiških opština protjerano 120.000 ljudi.