Predsjednik Komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu i stručnjak iz Izraela Rafael Izraeli rekao je za RTRS da je šestočlana Komisija jednoglasno utvrdila da je srpskom narodu u BiH učinjena velika nepravda, te da je sačinjen izvještaj kako bi se svijetu pokazala istina o srpskim stradanjima.

Veliku nepravdu koja je učinjena Srbima pokušali smo da ispravimo u našem izvještaju. Kada kažem „ispravimo“, to ne znači i poreknemo ili negiramo stradanja muslimana i Hrvata i svih onih koji su učestvovali u ratu, nego smo htjeli da spriječimo svijet da optuži jedino Srbe i nikog drugog. Naravno, mi kažemo da su jedni činili određena pogrešna djela, ali su i drugi. Dakle, na taj način smo stekli cjelokupnu sliku i mislim da smo uradili dobru stvar – rekao je Izraeli.

On je podsjetio da je Vlada Republike Srpske prije dvije godine pozvala sedam naučnika, državljana različitih država – dvojicu iz najvećih sila – Amerike i Rusije, dvojicu iz evropskih sila – Francuske i Italije, dvojicu iz Centralne Evrope – Austrije i Srbije, te njega koji je imenovan za predsjednika Komisije.

– Naime, počeli smo da radimo kao sedmočlana komisija. Tokom vremena jedan od nas, Austrijanac, morao je iz nekoliko razloga da se povuče iz Komisije, što znači da smo na kraju dostavili izvještaj kao šestočlana komisija. Od samog početka morali smo da podijelimo zadatke. Svaki član imao je zadatke sa kojima je bio najupoznatiji. Namjerno ne kažem eksperti, zato što niko od nas nije ekspert, odnosno stručnjak. Mi smo u stvari samo naučnici, a svaki od nas je posmatrao svoj djelokrug interesovanja i svaki od nas je pokušao, u saradnji sa drugima, da da svoj doprinos konačnom izvještaju Komisije koji ima više od hiljadu stranica – istakao je Izraeli.

On je naglasio da je pred članovima Komisije bio velik i težak zadatak.

– Godinu i po trajali su sastanci i razmatranja u Banjaluci. A otprilike polovinu tog vremena, pisali smo preporuke i nalaze, sve do završetka izvještaja u oktobru 2020. Tokom sastanaka Komisije vodili smo računa, ne samo da se svaki od nas bavi svojom oblašću, dakle s kojom je u najvećoj mjeri upoznat, odnosno upoznatiji nego drugi, nego smo se obavezali da ćemo dati neophodne preporuke i nalaze samo na osnovu naših uvjerenja i objektivno u onoj mjeri u kojoj je uopšte moguće biti objektivan, jer svako od nas, naravno, nosi sa sobom politička i kulturološka uvjerenja, odnosno „prtljag“. Uradili smo ono što smo mogli – rekao je Izraeli.

Dodao je da su članovi Komisije tokom pisanja izvještaja nastojali da budu korektni, odnosno da uzmu u obzir sva razmatranja i da ih objedine u zaključke.

– Iz tog razloga nismo dopunjavali poglavlja šest autora. Obavezali smo se da ćemo biti kolektivni autor cjelokupnog sadržaja rada Komisije, naravno zajednički gledano, a ne pojedinačno, kada posmatramo svako poglavlje ponaosob – rekao je Izraeli.

On je naglasio da su insistirali na tom da niko članova ne unosi lična politička viđenja, već da ostanu strogo neutralni i korektni tokom cjelokupnog rada Komisije i pisanja izvještaja.

– U svojstvu predsjednika Komisije ja sam preuzeo na sebe zadatak ne samo da objedinim članove, nego da uzmem sve zasebne stavove, odnosno poglavlja tokom pisanja izvještaja. Isto tako, preuzeo sam zadatak da objedinim na hiljade dokumenata, odnosno građe, koja je uzeta iz arhiva Hrvatske, Srbije, muslimana iz BiH i svih drugih komisija i muzeja, kako bismo sastavili maksimalana broj dokumenata, odnosno maksimalnu količinu građe, tako da niko ne može da se usprotivi, odnosno prigovori našim nalazima i kaže da su pristrasni. Sve smo uzeli u obzir i došli smo, nadam se i vjerujem, do fer dokumenta – rekao je on.

Izraeli je istakao da su članovi Komisije, na prvom mjestu, morali duboko da se unesu u sam karakter rata.

– Postoje dvije moguće verzije karaktera rata. S jedne strane, da je to bio međunarodni sukob, jer kada je rat izbio sve članice Jugoslavije već su bile nezavisne države. To znači da su ove nezavisne države bile u međunarodnom sukobu, međusobno. S druge strane, postoji viđenje da je rat domaći ili građanski, jer se vodio između članova iste federacije, dakle Jugoslavije. Te jedinice su se međusobno borile, a naročito tri najveće komponente Jugoslavije, a to su Srbi, muslimani/Bošnjaci i Hrvati. Da se radilo samo o pripadnicima tih zemalja kao strana u ratu, bilo bi mnogo jednostavnije, međutim, problem je u tome što su se u svim tim zemljama, ustvari nalazile manjine koje su živjele u drugim državama, tako da su strane koje su učestvovale u ratu morale istovremeno da vode računa i o nacionalnoj manjini koja je živjela u drugoj zemlji koja se nalazila u ratu. Više od milion i po Srba bilo je u Hrvatskoj, imali ste veliku većinu, nekoliko stotina hiljada u BiH, čak i više od toga i tako dalje… što ne samo da uslovljava način na koji smo opisali rat sa svim pojedinostima u svim našim nalazima, nego je i diktiralo način na koji je sukob na kraju riješen 1995. Dejtonskim sporazumom, koji je donio privremeno rješenje – naveo je on.

Izraeli Dejtonski sporazum naziva privremenim jer kaže da njime nije riješen, već djelimično utišan sukob.

– Ustvari, voda i dalje ispod površine ključa i spremna je da u bilo kojem trenutku u budućnosti eksplodira, jer ništa nije dogovoreno i ništa nije konačno riješeno – rekao je on.

On je istakao da je uplitanje stranih sila u sukob u BiH dodatno zakomplikovalo stanje, jer se NATO, pod plaštom „sprovođenja pravde“ svrstao na stranu muslimana i Hrvata i djelovao protiv Srba sa potpuno jasnim predubijeđenjem, odnosno pristrasnošću, čime su dugoročno izvitoperili pravdu.

– Dakle, to je kontura u kojoj je došlo do rata, koji je trajao tri tragične godine tokom kojih je broj poginulih i ranjenih veći nego u sukobima na Bliskom Istoku tokom 70 godina u kojima je učestvovao mnogo veći broj zemalja. To vam samo pokazuje svu tragediju ovog rata, čije je rješavanje trajalo dugo. Smatram da će se u nekom trenutku u budućnosti ponovo otvoriti zato što nijedna komponenta Jugoslavije, naročito one koje su učestvovale u njemu, nisu zadovoljne rješenjem. A to nije rješenje – jasan je Izraeli.

On je naglasio da su SAD prikazivale Srbe kao zločince koji napadaju muslimane, optuživši ih i za navodni genocid u Srebrenici.

–  Dok su tako prikazivali Srbe, istovremeno su muslimane prikazivali kao svece koji su bili napadnuti, oni su bili jadnici progonjeni od strane zapada – naveo je Izraeli, dodavši da je sve to dovelo do bombardovanja Srbije i do toga da postane omražena zemlja.

Izraeli je istakao da su zapadne sile imale pogrešnu računicu, jer su otvorile put islamskim fundamentalistima.

– Sve je to bilo pogrešno, jer je Srbija bila veza između pravoslavnog hrišćanstva, ruske Ambasade, Ukrajine, Holandije, dolje do Beča, Grčke… Dakle, to su sve bile hrišćanske zemlje ranije, ali sa proglašenjem BiH muslimanskom zemljom, presječena je veza između Rusije, Centralne Evrope i Grčke, sve do Mediterana, što znači da su hrišćanstvo i Zapadna Evropa ustvari sami sebi pucali u nogu. Da bi spriječili Evropu da padne pod islam, koji će ih kasnije iskoristiti, jednostavno su sami sebe ranili i otvorili put za prodiranje islamskih fundamentalista, što su uradili, nažalost, i kasnije. Ovo je kontekst u kom su djelovale zapadne sile u korist muslimana. Imali su pogrešnu računicu, kao i ranije, a pritom su uveli embargo Srbima, koji tokom rata nisu mogli doći do naoružanja, ali su isporučivali naoružanje muslimanima i Hrvatima preko Zagreba, glavnog grada Hrvatske – rekao je Izraeli.

Zaključio je da je iz svega toga vidljivo da je Srbima učinjena velika nepravda te da je Komisija iz tog razloga i sačinila objektivan izvještaj o srpskim stradanjima.