Slabo naseljena planinska sela Klisura, Bursići i Hadrovići smještena su na razmeđi opština Višegrad i Rogatica. Ova tri sela su bila okružena većinski muslimanskim selima. Jedan od tadašnjih mještana Klisure bio je i Marko Kusmuk. Zajedno s njim živjeli su njegova supruga Danica, sinovi Milorad i Miloš i njegova tetka Joka Vukašinović. Prema njegovom svjedočenju ova sela su mnogo postradala tokom Drugog svjetskog rata od strane ustaša. Međutim, po završetku rata Srbi iz ovih sela su živjeli u skladnim odnosima sa komšijama muslimanima iz susjednih sela. Takvi odnosi trajali su do proljeća 1992. godine kada su počeli ratni sukobi u opštini Višegrad.^[1]

Prema navodima iz Krivične prijave SJB Višegrad pripadnici tzv. Armije BiH su u jutarnjim časovima 8. avgusta 1992. godine izvršili napad na srpska sela Klisuru, Bursići i Hadroviće.^[2]

Prema svjedočenjima preživjelih mještana toga jutra ništa nije ukazivalo da bi sela mogla biti napadnuta. Tako su mještani i tog jutra, kao i svakog prethodnog, krenuli u svakodnevne poslove oko stoke. Mileva Krsmanović, tadašnja mještanka Bursića, svjedočila je da je nakon jutarnje kafe sa suprugom on odlučio da izvede stoku do njive zvane Prisoje, dok je ona ostala kući.^[3]

Pored Milevinog supruga i Marko Kusmuk je tog jutra otišao od kuće kako bi odveo stoku na ispašu u njivu zvanu Metaljka koja je, prema njegovom svjedočenju, udaljena oko 300 metara od njegove kuće.^[4]

Upravo u trenucima kada je vodio stoku ka livadi zvanoj Metaljka počeo je napad na selo, a Marko Kusmuk je to ovako opisao: „Dok sam išao za stokom preko obližnje livade začuo sam kako je neko povikao ‘pali’ i pucnje iz vatrenog oružja. Kada sam se okrenuo u pravcu odakle su pucnji dolazili, ugledao sam i prepoznao dvojicu muslimana iz Međeđe i Bogdašića. Osim njih bilo je tu još pripadnika muslimanskih formacija, a vidio sam da su opkolili kuće koje su odmah počeli paliti. Vidjevši sve to ostavio sam stoku i počeo bježati prema selu Pešurići, susjedno srpsko selo u opštini Rogatica i usput sam vikao narodu da bježi iz sela, da dolaze muslimani i da pale kuće i ubijaju.“^[5]

U isto vrijeme napadnuto je i selo Bursići i Hadrovići. U trenutku kada je napad počeo Mileva Krsmanović se nalazila u kući i ona je tada izašla iz kuće kako bi vidjela šta se dešava u selu. Po izlasku iz kuće srela je suprugu muževog brata Milku Krsmanović, pošto su njihove kuće bile jedna uz drugu. Njih dvije nisu znale šta se dešava u selu i ko puca, a tada im je komšija Slavko Krsmanović, koji je bio nedaleko od njih u svojoj livadi, rekao da to pucaju Srbi kod kuće Nove Kovačevića. Međutim, nedugo zatim Milka i Mileva su prepoznale glas jednog muslimana koji je vikao „predajte se, opkoljeni ste“.^[6]

Odmah zatim Mileva i Milka su pobjegle u mjesto Do gdje su se sakrile. Odatle su posmatrale kako pripadnici tzv. Armije BiH pljačkaju, a potom i pale kuće i okućnice u njihovom selu. Međutim, iako su bile skrivene u mjestu Do jedan pripadnik tzv. Armije BiH je došao u njivu, koja je bila neposredno uz mjesto njihovog skrivanja, kako bi obrao povrće i tada je uočio njih dvije. Uperivši pištolj u njih natjerao ih je da se predaju i izveo ih je na put. Kada su izašle na put ugledale su zaprežna kola u kojima je bio jedan ranjeni pripadnik tzv. Armije BiH i zarobljena Borka Andrić iz Hadrovića. Prema navodima Milke i Mileve Borka je tada kukala i govorila da je ubiju odmah, a ne da je vode negdje. Uprkos tome, njih tri su zaprežnim kolima prevezene u Međeđu, a dok su išli ka Međeđoj vidjeli su kako gore kuće u Bursićima. Pored toga u toku puta ka Međeđoj jedan pripadnik tzv. Armije BiH njima se hvalio govoreći da je Marku Kusmaku sa Klisura sve pobio – ženu, dva sina, babu i još jednog momka.^[7]

Nakon što su se pripadnici tzv. Armije BiH povukli iz Klisure u selo se vratio Marko Kusmuk i tada je zatekao stravičan prizor u kući i dvorištu: „Kada sam se vratio kući u svoje selo, zatekao sam ubijene sve članove porodice. Tijelo supruge Danice, koje je bilo napola izgorjelo, našao sam u kući u neposrednoj blizini šporeta. Sin Milorad je ležao ispred kuće nekih desetak metara sa vidnom ranom u predjelu glave, pored nosa sa lijeve strane. Drugog sina Miloša našao sam pedesetak metara iza kuće sa ranom u predjelu glave, dok je tetka Joka Vukašinović bila zapaljena u dvorištu ispred kuće.“^[8]

                                                   Milorad Kusmuk                       Miloš Kusmuk

Nakon pronalaska supruge, sinova i tetke Marko je pronašao još dva leša u blizini kuće: „Pored njih u ambaru pored kuće sam pronašao mrtvog Zorana Kojića kome je glava bila sva u krvi. Oko 500 metara od moje kuće pronađen je leš Drage Kusmuka. On je bio pogođen sa više hitaca iz vatrenog oružja.“^[9]

                                                      Zoran Kojić                               Drago Kusmuk

Istog dana u selu Bursići ubijene su majka i kćerka Božana i Stanojka Ičagić. Nakon što su ubijene u dvorištu njihove kuće potom su zapaljene i njihova izgorjela tijela su pronašli preživjeli mještani nakon povlačenja snaga tzv. Armije BiH.^[10] 

Tako su pripadnici tzv. Armije BiH, 8. avgusta 1992. godine, za kratko vrijeme ubili osmoro Srba, a nakon ubistva zatečenih Srba oni su pljačkali njihovu imovinu. Sve kuće u selima Klisura, Bursići i Hadrovići su tom prilikom zapaljene i uništene.

S druge strane, kada su Milka i Mileva Krsmanović i Borka Andrić dovedene u Međeđu bile su zatvorene u jednu prostoriju u Zadružnom domu. U tom logoru one su provele ukupno 103 dana i sve vrijeme boravka u logoru bile su podvrgnute fizičkom i psihičkom maltretiranju, a Mileva je to opisala: „Dok smo bile zarobljene u Međeđi tukli su nas, izgladnjivali tako što su nam dnevno davali tri zalogaja hljeba. Jedan musliman je mene najviše maltretirao noću i govorio bi ‘dajte mi onu staru, debelu’ da bi me onda tukao nogama, rukama i palicom. Tako je jedne večeri u septembru došao i odveo me u drugu prostoriju gdje je htio da me siluje. Naredio mi je da se skinem što ja nisam učinila već sam mu rekla da pomisli na to da mu ja mogu biti majka i da pomisli na svoju majku. Nakon toga je on zaćutao, a potom mi rekao da me neće silovati i vratio me u sobu.“^[11]

Mileva i Milka Krsmanović i Borka Andrić su u logoru u Zadružnom domu u Međeđi bile sve do 20. novembra 1992. godine kada su razmijenjene. 

Više o zločinu u Klisuri možete pogledati OVDJE.

Republički centar možete pratiti na našoj Fejsbuk i Instagram stranici i Tviter nalogu.

---

[1] Zapisnik o saslušanju svjedoka Marka Kusmuka, Osnovni sud u Višegrad, broj: Ki 15/93 od 24. 8. 1993. godine.

[2] Krivična prijava, SJB Višegrad, broj: 02-230-23/93. od 17. 3. 1993. godine.

[3] Izjava Mileve Krsmanović, SJB Višegrad, broj: 02-230-23/93 od 25. 11. 1992. godine.

[4] Zapisnik o saslušanju svjedoka Marka Kusmuka, Osnovni sud u Višegrad, broj: Ki 15/93 od 24. 8. 1993. godine.

[5] Isto.

[6] Saglasna svjedočenja Milke i Mileve Krsmanović: Izjava Mileve Krsmanović, SJB Višegrad, broj: 02-230-23/93 od 25. 11. 1992. godine; Izjava Milke Krsmanović, SJB Višegrad, broj: 02-230-23/93 od 25. 11. 1992. godine.

[7] Izjava Mileve Krsmanović, SJB Višegrad, broj: 02-230-23/93 od 25.11.1992. godine; Izjava Milke Krsmanović, SJB Višegrad, broj: 02-230-23/93 od 25. 11. 1992. godine.

[8] Zapisnik o saslušanju svjedoka Marka Kusmuka, Osnovni sud u Višegrad, broj: Ki 15/93 od 24. 8. 1993. godine.

[9] Isto.

[10] Krivična prijava, SJB Višegrad, broj: 02-230-23/93. od 17. 3. 1993. godine.

[11] Izjava Mileve Krsmanović, SJB Višegrad, broj: 02-230-23/93 od 25. 11. 1992. godine.