U ljeto 1992. godine nastavljeni su diverzantski upadi pripadnika tzv. Armije BiH u dubinu teritorije Republike Srpske. Koristeći nebranjeni međuprostor, pripadnici tzv. Armije BiH su upadali u srpska sela i u njima činili zločine nad civilnim stanovništvom.
Tako su 9. juna 1992. godine u selu Vlahovići ubijeni supružnici Šimšić (Momčilo) Dragomir, rođen 1948. godine, i Šimšić (Vitomir) Perka, rođena 1941. godine, kao i Šimšić (Obren) Boško, rođen 1926. godine. Dragomir i Perka su ubijeni u mjestu Krčevina kada su pošli da vrate stoku sa pašnjaka. Boško Šimšić je istoga dana ubijen vatrenim oružjem, a bio je zaklan i kada je pronađen, nedostajala mu je šaka desne ruke.
Dva mjeseca nakon tog događaja, 1. avgusta 1992. godine, napadnuto je srpsko selo Jelašci. Kao i u slučaju zločina u selu Vlahovići i ovaj put napadnuti su srpski civili koji su obavljali poljske radove ili su bili kod svojih kuća. Napad na Jelašce izveden je pred veliki pravoslavni praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan, a pripadnici tzv. Armije BiH su znali da u Jelašcima nema vojske.
Prema navodima iz Krivične prijave SJB Višegrad napad na Jelašce izvršen je 1. avgusta 1992. godine oko 19:30 časova. Pripadnici tzv. Armije BiH prešli su na desnu obalu rijeke Drine u rejonu sela Crni Vrh. Po prelasku Drine oni su se uputili u Jelašce gdje su izvršili napad na selo i tom su prilikom ubili deset Srba, stanovnika ovog sela.
Prije napada na selo mještana Vukomana Savića je njegov unuk upozoravao da je vidio nešto u šumi: „Ujutru, 1. avgusta 1992. godine, unuk mi je rekao da je primjetio da se u šumi nešto miče. Mi smo obišli šumu na tom mjestu, ali nismo ništa primjetili.“
Međutim, istog dana u večernjim časovima pripadnici tzv. Armije BiH napali su selo. Mještanin Obrad Savić ovako opisuje početak napada: „Oko 19:30 časova, 1. avgusta 1992. godine, supruga i ja smo sjedili kod kuće i odmarali, jer smo cijeli dan kupili sijeno i čuo sam da se puca kod kuće Mila Savića koja se nalazi na proplanku nešto iznad moje kuće. Žena i ja smo razgovarali šta bi to moglo biti, pa mi je ona rekla da je Milu došao brat iz Obrenovca i da vjerovatno zbog toga pucaju.“
Vukomana Savića napad je zatekao na livadi dok je kosio travu: „Oko 19.30 časova začuo sam pucnje u selu. Pucnji su se čuli kod kuće Mila Savića i to je trajalo možda pet minuta. Onda sam spazio da su muslimani u selu, jer sam ugledao štalu Dragana Šušnjara kako gori. Tada sam sa unukom potrčao svojoj kući i usput dozivao ostale mještane sela da se sklanjaju, a u tom momentu čuo sam kako me doziva Trivun, koji je kasnije poginuo i pitao me šta se to kod naših kuća dešava, a ja sam rekao da ni ja ne znam i da bježimo.“
Spas od napadača Vukoman je potražio skrivajući se u bašti iza kuće: „Sa svojim ukućanima, suprugom, snajkom i četvoro unučadi pobjegao sam u jednu baštu iza kuće, a uskoro su počele da pristižu i komšije i tu smo se sakrili i bili sve do jutra. Neposredno nakon što me je dozivao Trivun Jeličić začulo se pucanje i oko njihovih kuća, a njegova kuća je bila na isturenijem mjestu u selu. Ubrzo mu je i kuća planula i čula se kuknjava žena i djece. Pošto je nas bilo malo u selu, sve starci odnosno civilno stanovništvo, mi smo se pritajili do zore i u zoru je došla srpska vojska.“
Kada je svanulo, 2. avgusta 1992. godine, na praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan, preživjeli mještani sela uz pripadnike Vojske Republike Srpske krenuli su u obilazak sela i tada su pronašli ubijene: „Tijelo Dragana Šušnjara pronađeno je pokraj štale u ležećem položaju. Ubijen je iz vatrenog oružja, pogotkom u predjelu grudi i glave. Tijelo pokojne Slavke pronađeno je u ležećem položaju, na šumskom putu, između kuće Dragana Šušnjara i Mile Savića. Ubijena je iz vatrenog oružja sa više pogodaka u predjelu grudi, najvjerovatnije dok je pokušavala pobjeći, jer na nogama nije imala obuće.“
Pored porodice Šušnjar stradala je i porodica Savić: „Istog dana ubijen je i Mile Savić, njegova supruga Petra Savić, kao i njegov brat Radomir Savić. Tijela su im pronađena u prizemlju njihove porodične kuće. Tijelo pokojnog Mile Savića pronađeno je na kauču, u sjedećem položaju, dok je tijelo njegove supruge pronađeno u ležećem položaju. Ležala je na leđima i u ruci je držala mlin za kafu. Tijelo Radomira Savića je bilo u ležećem položaju, potrbuške, na podu. Po zidovima prostorije i namještaju vidjeli su se tragovi gelera, po čemu se moglo zaključiti da je u istu ubačena eksplozivna naprava. Po tijelima ubijenih, pored rana nastalih od gelera, vidjele su se i rane nanesene pogocima iz automatskog oružja. Na tijelu Mile Savića vidjela se prostrelna rana u predjelu glave.“
Porodica Jeličić je pretrpjela najveće gubitke prilikom napada pripadnika tzv. Armije BiH: „Nedaleko od kuće Savića, gorjela je kuća porodice Jeličić. Svi ukućani su ubijeni. Tijelo Trivuna Jeličića pronađeno je kod kapije, negdje na oko 30 metara udaljenosti od kuće. Imao je prostrelnu ranu u predjelu grudi, nanesenu vatrenim oružjem. Pokraj kuće koja je dogorijevala, pronađeno je tijelo malog Vidoja Jeličića, inače Trivunovog unuka, koji je u to vrijeme imao samo devet godina. Dječak je ubijen iz vatrenog oružja, pogotkom u grudi, dok mu je desna ruka izgorjela. Nedaleko od Vidojinog tijela pronađena su tijela njegove majke Mire Jeličić i njegove male sestre Dragane Jeličić, koja je u to vrijeme imala svega šest godina. Majka je pokušala da zaštiti svoju djecu tako da je njeno tijelo pronađeno preko Draganinog tijela. Ubijene su iz vatrenog oružja pogocima u glavu. Na manjoj udaljenosti pronađeno je i tijelo Save Jeličić, Trivunove supruge. Ubijena je, takođe, iz vatrenog oružja, pogotkom u grudi. Toga dana iz porodice Jeličić ubijen je djed Trivun, baka Sava, snajka Mirjana i unučad Vidoje i Dragana.“
Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica prilikom napada na Jelašce, 1. avgusta 1992. godine, ubijeno je deset srpskih civila.
U napadu na srpsko selo Jelašci učestvovala je Interventna jedinica Višegradske brigade tzv. Armije BiH. Diverzanti tzv. Armije BiH su prešli Drinu i izvršili napad na nebranjeno srpsko selo Jelašce sa namjerom da likvidiraju srpsko stanovništvo u selu.
Iako je MUP Republike Srpske podnio više krivičnih prijava i izvještaja protiv lica koji su počinili zločin u Jelašcima 1. avgusta 1992. godine, do danas nije podignuta nijedna optužnica kako pred Sudom BiH, tako ni pred entitetskim sudovima.
Kada je svanulo, 2. avgusta 1992. godine, na praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan, preživjeli mještani sela uz pripadnike Vojske Republike Srpske krenuli su u obilazak sela i tada su pronašli ubijene: „Tijelo Dragana Šušnjara pronađeno je pokraj štale u ležećem položaju. Ubijen je iz vatrenog oružja, pogotkom u predjelu grudi i glave. Tijelo pokojne Slavke pronađeno je u ležećem položaju, na šumskom putu, između kuće Dragana Šušnjara i Mile Savića. Ubijena je iz vatrenog oružja sa više pogodaka u predjelu grudi, najvjerovatnije dok je pokušavala pobjeći, jer na nogama nije imala obuće.“
Republički centar možete pratiti na našoj Fejsbuk i Instagram stranici i Tviter nalogu.
