Nakon početka rata u BiH Srbi koji su ostali da žive u mjestima pod kontrolom tzv. Armije BiH i(li) HVO-a bili su obespravljeni, maltretirani, a nerijetko i ubijani. Izmišljeni razlozi za upadanje i pretresanje stanova ili kuća u kojima su Srbi živjeli bilo je samo podstrek za protjerivanje ili likvidaciju Srba. Jedan od takvih primjera svakako je ubistvo porodice Golubović iz Konjica. Otac Đuro, majka Vlasta i dvojica sinova Petar i Pavle ostali su u Konjicu iako se ratni vihor uveliko širio cijelom BiH. Đuro Golubović je bio profesor geografije u gimnaziji u Konjicu, a njegova supruga Vlasta inženjer arhitekture, a radila je kao nastavnica u srednjoj školi u Konjicu. Njih su pripadnici interventnog voda rezervne policije MUP-a BiH Miralem Macić, Jusuf Potur, Adem Landžo kao i Šefik Tucaković i Mirsad Maksumić[1] 1. jula 1992. godine odveli iz njihovog stana do lokacije Spiljani i tu ih poubijali.[2]
Brat ubijenog Đure, Stojan Golubović, svjedočio je o tome da je savjetovao brata i snahu Vlastu da napuste Konjic. Stojan je o njihovom posljednjem susretu izjavio: „Sjećam se posljednjeg susreta oni su bili kod mene u Hadžićima i sjedjeli smo i pričali o tom stanju. Govorio sam im da izađu odatle, a oni me nisu slušali. ‘Ko će nas? Neće nam niko ništa’ – pitali su me. Mislili su da neće biti rata.“[3]
Stojanova supruga, Mirjana Golubović, ujedno i strina Petru i Pavlu, izjavila je da je posljednji susret sa porodicom Đure Golubovića imala kada su im oni došli u goste u Hadžiće: „Došli su samo za vikend i nisu se nadali ovom što se dogodilo. Zaustavljali smo ih da ostanu kada smo vidjeli čemu sve vodi i molili da ostanu. Međutim, rekli su samo da idu djeci da donesu garderobu i da su na barikadama njihovi učenici.“[4]
Jedan od presuđenih ubica porodice Golubović je Miralem Macić. U toku sudskog postupka pred Kantonalnim sudom u Mostaru Macić je, kao i drugi optuženi, mijenjao iskaze, a to je pravdao govoreći da je njegov prvobitni iskaz iz 1994. godine dat pod prisilom isljednika. Međutim u daljem postupku Sud je utvrdio da nije bilo prisile prilikom davanja iskaza. U prvobitnom iskazu datom istražnom sudiji 1994. godine Macić je naveo „da je kod njega u ratu poginulo više rođaka i da je jedne prilike od Halila Tucakovića[5] dobio nalog za pretresanje stanova u kojima su stanovali Srbi, a među njima i porodicu Golubović i da tada ništa sumnjivo nisu pronašli. Prilikom odlaska u selo Glavičine da su vidjeli na punktu Dražena Markovića i da ih tada niko nije zaustavljao. Kada su išli od Tušćice prema Orašju da je Šefik Tucaković njima rekao da će on ići i ispitati Đuru, jer je njegov brat vojvoda, te da je iz automobila izašao Šefik, Landžo, a zatim i Potur i Maksumić, a da on nije izlazio. Macić je potom rekao da su u automobil ‘jugo’ sjeli Šefik Tucaković i porodica Golubović, te da je ubrzo čuo pucanj iz pravca Spiljana, a kada su iz njegovog automobila izašli Adem Landžo i Jusuf Potur rekao im je da izbace metak iz cijevi. U blizini punkta sa svojim automobilom stao je Maksumić, gdje je izašao i Šefik Tucaković i da je vidio gdje uvode neko dijete od deset godina i u mjestu Trbića Polje da je ‘jugo’ stao, svjetla ugašena da je izašao Šefik i nakon što je čuo pucanj da je Šefik rekao ‘gotovo’.“[6]
Kao što je vidljivo u iskazu Miralema Macića, 1. jula u popodnevnim časovima pripadnici interventnog voda policije su pretresali stan Đure Golubovića, ali ništa sumnjivo nisu pronašli. Uprkos toj činjenici oni će se iste večeri vratiti do stana Đure Golubovića kada će Đuru i njegovu porodicu odvesti i likvidirati.
Međutim, umnogome različit iskaz od ovog dao je još jedan presuđeni ubica porodice Golubović, Jusuf Potur. On je naveo da su kritične večeri 1. jula 1992. godine sjedili u kući oca Miralema Macića[7] u selu Glavičine i da su pričali o pogibiji muslimana, kao i brata Šefika Tucakovića u istočnoj Bosni, te je tada Miralem Macić rekao da bi trebali otići do stana Đure Golubovića kome su taj dan već pretresali stan, a i ostali prisutni su to potvrdili. „Kada su oko 24 časa zaustavili automobile ispred zgrade gdje je stanovao Đuro Golubović u zgradu su ušli Miralem Macić, Adem Landžo i Šefik Tucaković i izveli Đurinu porodicu. Tada je Maksumić [Mirsad] uzeo ključeve od automobila ‘juga’, vlasnika Đure Golubovića i zajedno sa cijelom porodicom Golubović sjeo u ‘juga’, a mi u ‘ladu’ i zaustavili se kod fabrike mašina prema Spiljanima kada su Maksumić i Landžo [Adem] izveli Đuru i njegovu porodicu i poređali ih, a potom su svi osim njega pucali u njih iz automatskih pušaka i jurišnog mitraljeza. Jusuf je istakao da je poznavao Đuru, jer mu je predavao geografiju u školi. Na punktu prema Konjicu su ih zaustavili Hadže Macić i Dražen Marković, gdje su Miralem Macić i Hadže Macić nešto razgovarali i tada su saznali da se tu nalazi jedno dijete staro deset godina, koje je pričalo da mu je ubijena cijela porodica i već smo tada znali da se radi o djetetu Đure Golubovića. Tada je Miralem Macić predložio i rekao ovima na punktu da ćemo mi odvesti dijete u Konjic, a da oni o tome nikome ništa ne pričaju. Kod Begina Vira je Šefik izveo dijete te je zajedno sa Miralemom Macićem i Ademom Landžom pucao u dijete, a da je on sa Maksumićem bio u autu.“[8]
Jusuf Potur dalje opisuje dešavanja kobne noći: „Prije odlaska u stan Golubovića bio je dogovor da Macić, Tucaković i Landžo uđu i izvedu porodicu, a da on i Maksumić čuvaju stražu. Izlaskom iz stana Đuro Golubović je upitao šta će biti s njim, a Maksumić mu je odgovorio da ih vode na ispitivanje u Konjic, dok je istovremeno Macić naredio da mu Đuro da ključeve od ‘juga’. Miralem Macić je iz stana Golubovića uzeo i televizor. Jusuf je dalje rekao da je već tada bio svjestan šta će se desiti sa porodicom Golubović i kada sam poslije čuo rafal primjetio sam da niko nije živ. Poslije je Macić i za dijete rekao da ga treba odraditi, ali nije rekao kako, a djetetu je rekao da se ne plaši. Jusuf izjavljuje da je bio ubijeđen da će i dijete ubiti, što je kasnije i učinjeno.“[9]
Kao što je vidljivo i Miralem Macić i Jusuf Potur su u svojim izjavama pokušali da sebe opravdaju navodeći da oni nisu učestvovali u likvidacijama i prebacujući krivicu na druge. Međutim, uprkos tome Sud je ustanovio da su i Macić i Potur i Landžo učesnici ubistva porodice Golubović. Macić i Potur su saglasni u svojim izjavama da im je Halil Tucaković rekao da kažu da su u likvidaciji porodice Golubović svi učestvovali.
Prvobitno su ubijeni Đuro, Vlasta i Pavle, dok je Petar preživio. Petar se zatim uputio prema policijskom punktu u blizini sela Bijela, gdje je dežurnim policajcima na punktu ispričao šta se desilo sa njegovom porodicom.
Na punktu u selu Bijela, 1. jula 1992. godine, bili su policajci SJB Konjic Hadže Macić i Dražen Marković koji su iznijeli svoje svjedočenje o dešavanjima te večeri: „Zadatak na punktu im je bio da kontrolišu prolazak građana prema Konjicu i iz Konjica. Osim njih na punktu su povremeno bili i Alen Serdarević, Alija Čukle i Gordan Smoljan. Kritične noći, negdje oko 23:30 časova, iz pravca Spiljana su čuli neko hodanje i neki plač, a ubrzo se pojavilo jedno dijete, koje je stalo i diglo ruke i saopštilo svoje ime Petar. Dijete je bilo isprepadano. Petar im je saopštio ime roditelja i šta se sa njima desilo, a nakon toga oni su obavijestili SJB Konjic. Nakon deset minuta naišli su uniformisani policajci i izveli dijete iz zemunice, a taj koji je izveo dijete bio je naoružan automatskom puškom i imao je maskirnu uniformu. Bila su dva putnička vozila koja su bila parkirana sa ugašenim svjetlim i okrenuta prema Konjicu. Čovjek koji je uzeo dijete im je prijetio i oni nisu bili sigurni da bi ti policajci bili poslati od SJB Konjic. Nakon dobijenih prijetnji od navedenog lica sve im je bilo sumnjivo. Poslije toga je došla policija iz Konjica i upitali su njih dvojicu gdje je to dijete, a oni su ih obavijestili šta se desilo.“[10]
Iste večeri dok su Hadže Macić i Dražen Marković dežurali na punktu naišao je jedan „tamić“ iz pravca Konjica i čovjek koji je njim upravljao im je saopštio da se na putu nalaze tri leša i to muškarac, žena i dijete. Oni su, od njihovog punkta, bili udaljeni oko kilometar i po. „Prema lokalitetu gdje su pronađeni leševi porodice Golubović, isti odgovara po pričanju i opisu djeteta Petra koji je odveden sa punkta. Njima je poznato da je Đuro Golubović prepoznat i po defektnoj nozi, a dijete su prepoznali po fotografiji koja im je predočena, a radi se o Petru.“[11]
Braća Petar i Pavle Golubović
Zanimljivo je istaći da se nakon ubistva porodice Golubović u Konjicu pričalo da su oni poginuli tako što su naišli na minsko polje, a to su u svom svjedočenju iznijeli Emir Novalić i Mirza Nuhić.
Kao vještaka balističara Sud je angažovao Borislava Stankova koji je sačinio nalaz u kojem je zaključio da su „na licu mjesta pronađeni tragovi djelovanja vatrenog oružja i to na osnovu čaura kalibra 5,56 mm i 7,62 mm i da su nastradali pronađeni u naselju Spiljani i to Đuro, Vlasta i Pavle Golubović, a na udaljenosti od tri kilometra u pravcu Konjica, u naselju Begin Vjer, pronađen je Petar Golubović“.[12]
Nakon likvidacije porodice Golubović, prema svjedočenju Senadina Ćibe, u stan Golubovića se uselio Fadil Macić.[13]
Prema svjedočenju Petka Grubača, koji je za ubistvo porodice Golubović saznao od jednog Hrvata koji je bio na uviđaju, ubijenu porodicu Golubović je pokušao da sahrani njihov porodični prijatelj profesor Drago Kežić, ali mu je to zabranjeno od nadležnih organa. Nedugo potom profesor Kežić biva protjeran iz Konjica.[14]
Radnik pogrebnog društva Konjic, Ante Šimunović, svjedočio je da je na licu mjesta pronašao tri leša i da su ležali jedan pored drugog. Odvezli su ih na pravoslavno groblje na Musali u Konjicu. Iste su tu sahranili, a grobove obilježili.[15]
Porodica Golubović i danas počiva na pravoslavnom groblju Musala u Konjicu. Imena ubijene braće Petra i Pavla Golubovića uklesana su na spomenik stradaloj djeci Konjica od 1992. do 1995. godine ispred škole na Musali u Konjicu.
Spomenik stradaloj djeci Konjica na kojem se nalaze imena Petra i Pavla Golubovića
Pored toga, o sopstvenom trošku Anis Kosovac je podigao spomen-ploču Petru i Pavlu Goluboviću na kapiji na ulazu u pravoslavno groblje na Musali u Konjicu. O motivu za ovaj čin Anis Kosovac je kratko rekao: „Podigao sam spomen-ploču onome kome je trebalo, kao dug mom narodu. Uradio sam to za svoju dušu, jer sam tako osjećao.“[16]
Spomen-ploča Petru i Pavlu Goluboviću na ulazu u pravoslavno groblje na Musali u Konjicu
Anis Kosovac kod spomen-ploče Petru i Pavlu Goluboviću
Pored toga, prilikom osvećenja obnovljenog hrama Svetih apostola Petra i Pavla na Borcima u opštini Konjic, za Petrovdan 2019. godine, otkrivena je ikona djeci novomučenicima Petru i Pavlu Goluboviću.
Ikona Svetih apostola Petra i Pavla koji grle braću Petra i Pavla Golubovića
Više o zločinu nad porodicom Golubović možete pogledati OVDJE.
Republički centar možete pratiti na našoj Fejsbuk i Instagram stranici i Tviter nalogu.
[1] Šefik Tucaković i Mirsad Maksumić su poginuli prije nego što je pokrenut sudski proces za ubistvo porodice Golubović, samim tim postupak protiv njih dvojice je obustavljen.
[2] U prethodnom periodu postojalo je sporenje oko datuma ubistva porodice Golubović. Naime, prema Presudi Kantonalnog suda Mostar u predmetu protiv Miralema Macića i ostalih, kao datum ubistva navodi se 1. jul. S druge strane, na spomen-ploči porodici Golubović zapisan je 8. jul, a u medijima je prisutan i 2. jul. Takođe je i 10. jul bio jedan od datuma koji se vezivao za smrt porodice Golubović. Međutim, najtačnije je da je porodica Golubović ubijena u noći između 1. i 2. jula zato što je teško sa sigurnošću tvrditi da li je likvidirana prije ponoći ili poslije.
[3] Dostupno na: https://www.telegraf.rs/vesti/jugosfera/3121411-tragicna-smrt-petra-7-i-pavla-5-stric-srbin-ih-sahranio-sugradjanin-anis-im-podigao-spomen, posjećeno 2. 8. 2021. godine
[4] Dostupno na:http://www.srna.co.rs/novosti1/707617/mirjana-golubovic-ubijeni-golubovici-nisu-zaboravljeni.htm, posjećeno 2. 8. 2021. godine
[5] Halil Tucaković je rođeni brat Šefika Tucakovića jednog od ubica porodice Golubović. Halil je bio direktno pretpostavljeni Miralemu Maciću i ostalim pripadnicima interventnog voda rezervne policije MUP-a BiH iz Konjica.
[6] Prvostepena presuda Kantonalnog suda u Mostaru u predmetu protiv Miralema Macića i ostalih, broj: K.-10/99, od 25. 7. 2000. godine.
[7] Otac Miralema Macića je u svojoj kući imao podstanara Ismeta Hejuba. Hejub je svjedočio da su jedne ljetne večeri 1992. godine, kod njega navratili Miralem Macić i ostali i da su oni konzumirali alkohol u velikim količinama. Tako pijani Macić i ostali otišli su prema Konjicu oko 23 časa vozeći se u dva automobila marke „Lada“ i „Fiat 750“.
[8] Isto.
[9] Isto.
[10] Isto.
[11] Isto.
[12] Isto.
[13] Isto.
[14] Izjava Petka Grubača od 1. 4. 1994. godine.
[15] Prvostepena presuda Kantonalnog suda u Mostaru u predmetu protiv Miralema Macića i ostalih, broj: K.-10/99 od 25. 7. 2000. godine.
[16] Dostupno na: https://www.srbiizkonjica.com/, posjećeno 16. 11. 2021. godine.
