Pred Apelacionim vijećem Suda BiH danas je počelo obnovljeno suđenje nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu, optuženom da nije spriječio zločine pripadnika odreda „El mudžahedin“ nad Srbima na području Vozuće i Zavidovića.

Suđenje je počelo reprodukcijom iskaza svjedoka Tužilaštva BiH Fadila Hasanagića, bivšeg komandanta 35. divizije Trećeg korpusa, koji je tokom svjedočenja u prvostepenom postupku pred Sudom BiH potvrdio navode optužnice da su pripadnici odreda „El mudžahedin“ bili u stalnom kontaktu s Mahmuljinom, izvršavali njegova naređenja i o svojim potezima direktno ga izvještavali.

„Neka naređenja su se donosila na osnovu procjene komandanta Trećeg korpusa Sakiba Mahmuljina, a neka na osnovu moje procjene. Moja lična naređenja nisu izvršavali pripadnici odreda El mudžahedin“, rekao je Hasanagić.

On je naglasio da je Mahmuljin znao za zločine nad zarobljenim srpskim vojnicima i civilima u rejonu Vozuće, ali da ništa nije preduzeo da zločince spriječi ili kazni.

Hasanagić je, između ostalog, priznao da je i on kao komandant divizije prije zločina od nadređenog Mahmuljina tražio da zbog manjka ljudstva mudžahedine zadrži u rejonu Vozuće, ali da ih je Mahmuljin pisanim aktom, ne samo zadržao, već upravo njemu potčinio.

„Mudžahedini su samo fiktivno bili potčinjeni 35. diviziji, jer moje naredbe niti su slušali, niti su mi podnosili izvještaje“, istakao je Hasanagić, te dodao da od mudžahedina nije dobijao ni operativne podatke i evidenciju.

Hasanagić je naveo da je o zločinima mudžahedina Mahmuljin i usmeno i pisano bio obaviješten, čak i od svog pomoćnika za obavještajne poslove Edina Husića koji je službenom zabilješkom od 15. septembra 1995. godine Mahmuljinu „preporučio“ da se izvrše „provjere“ u logoru mudžahedina.

Na pitanje tužioca da li je Mahmuljin imao kontrolu nad odredom „El mudžahedin“, Hasanagić je odgovorio potvrdno.

„Sigurno je imao kontrolu nad njima i onda kada su bili podčinjeni meni“, rekao je Hasanagić.

On je dodao da je jedinica bila u lancu komandovanja i rukovođenja, da je postojala odluka o njenom formiranju i da su imali veću logističku podršku od drugih jedinica.

Hasanagić je istakao da je Mahmuljin mogao da spriječi mudžahedine u zločinu, te da je u lancu komandovanja jedini za to imao i instrumente.

„Mudžahedini su isključivo slušali naredbe komandanta Trećeg korpusa i on je mogao spriječiti njihove zločine“, napomenuo je Hasanagić.

On je naveo da je jednom prilikom bilo zarobljeno više od 50 vojnika Vojske Republike Srpske i tri žene koje su oteli mudžahedini, o čemu je obavijestio Mahmuljina.

Hasanagić je rekao da je od određenih starješina saznao da zarobljenike zlostavljaju i ubijaju, da je Mahmuljin o tome obaviješten, ali da ništa nije preduzeto.

Kada je Hasanagić vojnim policajcima naredio da odu na lice mjesta, mudžahedini im nisu dali da uđu tamo gdje su bili zarobljenici.

On je dodao da su na osnovu naredbe komandanta Glavnog štaba takozvane Armije BiH Rasima Delića neki od pripadnika odreda „El mudžahedin“ pohvaljivani i da je i ta činjenica dokaz da su bili u lancu komandovanja i rukovođenja.

Hasanagić je ispričao i detalje posjete tadašnjeg komandanta Glavnog štaba Rasima Delića, predsjedavajućeg tadašnjeg Predsjedništva Alije Izetbegovića i Mahmuljina 35. diviziji u Zavidovićima gdje je, kako je naveo, goste upoznao sa stanjem u zoni odgovornosti divizije.

Hasanagić je dodao da mu je tada Mahmuljin nakon raporta rekao da napusti mjesto smotre.

„Tada sam se jadno osjećao i bio sam nepoželjan, jer razgovor sa najvišim vrhom mogu da obavljaju mudžahedini. Nijedan izvještaj odreda El mudžahedin nisam dobio. Najviše rukovodstvo se sastalo sa njima i simptomatično je da se pojavljuje komandant odreda. Svakodnevno se pojavljuju slike sa sastanka sa njima i one sve govore“, zaključio je Hasanagić.

On je istakao da je i Delić potvrdio da je odred „El mudžahedin“ bio u sastavu armije kojom je komandovao, da je o tome obavijestio i komandanta Nato i da je za tu jedinicu rekao da je „jedna od najboljih jedinica koja radi i na učvršćivanju vjere na ovim prostorima“.

Sud BiH je 22. januara prvostepenom presudom osudio Mahmuljina na jedinstvenu kaznu od 10 godina zatvora za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.

Prvostepeno vijeće je zaključilo da su, u okviru operacije „Farz“, u septembru 1995. pripadnici odreda „El Mudžahedin“ oteli zarobljenike i civile od Petog bataljona i odveli ih u logor „13. kilometar“, gdje su 52 zarobljenika ubili vatrenim i hladnim oružjem.

Vijeće je utvrdilo da je Mahmuljin boravio u zoni dejstava u vrijeme operacije „Proljeće 95“, te da je održavao sastanke sa predstavnicima odreda.

Vijeće je nakon dokaza Tužilaštva van razumne sumnje utvrdilo da je optuženi počinio krivično djelo za koje se tereti, a imajući u vidu da je inkriminisano djelo počinjeno 1995. godine, kazna je izrečena po Krivičnom zakonu SFRJ.

Apelaciono vijeće Suda BiH poništilo je prvostepenu presudu i odredilo novo suđenje koje je počelo 30. novembra žalbenim postupkom na kojem su izneseni prijedlozi Tužilaštva i odbrane.

Tužilaštvo se žalilo na visinu izrečene kazne Mahmuljinu za ubistva zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske i nečovječno postupanje prema zarobljenicima, civilima i ranjenicima u prvostepenom postupku, dok se odbrana žalila po svim osnovama, uključujući bitne povrede krivičnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

I Tužilaštvo i odbrana predložili su reprodukovanje više dokaza, ali je vijeće procijenilo da je neophodno ponovo saslušati iskaze osam svjedoka, pet po prijedlogu Tužilaštva i tri koje je predložila odbrana.

Nastavak suđenja zakazan je za 13. decembar kada će biti reprodukovano unakrsno ispitivanje Hasanagića.