Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je rješenje Višeg suda u Beogradu kojim je potvrđena prva optužnica koju je srpsko Tužilaštvo za ratne zločine podiglo protiv četvorice oficira hrvatskog ratnog vazduhoplovstva za zločine počinjene u vojno policiskoj akciji „Oluja“ dogovorenoj na sastanku vojnog i političkog rukovodstva Hrvatske na Brionima 31. jula 1995. godine.

Potvrđenom optužnicom obuhvaćena su četvorica pripadnika hrvatskog ratnog vazduhoplovstva Vladimir Mikac (67) iz Ptuja, Zdenko Radulj (69) iz Osijeka, Željko Jelenić (69) iz Pule i Danijel Borović (64) iz Varaždina.

Na teret im se stavlja da su izvršili krivično djelo ratni zločini protiv civilnog stanovništva u saizvršilaštvu.

Drugostepeni sud je odbio žalbe branilaca okrivljenih i potvrdio prvostepenu odluku Posebnog odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, precizirano je u odluci objavljnoj na sajtu Apelacionog suda u Beogradu.

Po nalaženju Apelacionog suda prvostepeni sud je pravilno zaključio da ima dovoljno dokaza za podizanje optužnice, te da nije potrebno bolje razjašnjenje stvari jer dokazi prikupljeni daju osnova za zaključak da se okrivljeni opravdano sumnjiče za krivično djelo za koje se terete.

Odnosno, kako je precizirano u odluci, ti dokazi su dovoljni za zaključak o postojanju opravdane sumnje neophodne za iznošenje ove krivičnopravne stvari pred sud i uskoro se očekuje početak suđenja.

Nakon ove odluke Apelacionog suda može se očekivati da optuženika uskoro bude zakazan početak suđenja pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suja u Beogradu.

U optužnici u koju je Tanjug imao uvid piše da je „Oluja“ podrazumijevala napad na južni i sjeverni dio Republike Srpske Krajina (RSK) sa ciljem da se u kratkom roku Vojska RKS porazi i preuzme kontrola nad tim dijelom RSK, a predsjedavajući sastanka na kome je odluka doniijeta, pokojni hrvatski predsjednik i vrhovni komandant Franjo Tuđman, prenio je da za tu odluku, postoji podrška Njemačke, NATO i Sjedinjenih Američkih Država, kao i podrška da, kako je rekao „nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu“.

Cilj ove akcije bio je, prema optužnici, da se srpsko civilno stanovništvo prinudi da trajno napusti teritoriju na kojoj je do tada živjelo u Hrvatskoj, s tim da im se ostave dva putna pravca za izlazak.

Tuđman je tada, navodi se, rekao da Srbima treba tobože jemčiti građanska prava i javno ih pozvati da se ne iseljavaju, ali istovremeno im, preko radija i televizije, odnosno putem letaka, saopštavati kojim se putnim pravcima stanovništvo kreće , odnosno napušta Hrvatsku.

Optuženi su nakon toga, navodi se u optužnici, sproveli pomenutu brionsku odluku i naredili avionske napade na civilno stanovništvo, što je za posljedicu imalo smrtno stradanje i ranjavanje više civila srpske nacionalnosti i panično bježanje civila prema Srbiji, uz učvršćivanje njihove odluke da napuste teritoriju na kojoj su do tada živjeli i više se ne vraćaju, što je dovelo i do promjene etničkog sastava Hrvatske.

Prema optužnici, sada pokojni general bojnik Josip Čuletić, je u svojstvu rukovodioca Centra operativnog rukovođenja izdao naređenje optuženom Mikcu komandantu 92. Zrakoplovne baze Pula, i Zdenku Radulju komandantu 91. Zrakoplovne baze “Pleso”, Zagreb, za avinonske napade po ciljevima na zemlji, što uključuje i civilno stanovništvo koje je bježeći od napada hrvatske vojske i policije već napustilo svoje domove u Hrvatskoj i prešlo u dubinu teritorije susjedne međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

Stanovništvo se, kretalo prema preporukama hrvatskih vlasti, putevima koji su im od njih bili sugerisani kao sigurni i otvoreni za odlazak, u kolonama u kojima nije bilo vojnih formacija, oklopnih vojnih vozila, tenkova ili teškog naoružanja Vojske RSK.

Mikac je, postupajući po dobijenom naređenju , naredio Jeleniću avionski napad na izbjegličku kolonu koja se kretala u rejonu u kojem nije bilo nikakvih oružanih sukoba, putem Bosanski Petrovac-Ključ, izvlačeći se iz Hrvatske, sa teritorije RSK, sa prostora Dalmacije i Like.

Radulj, takođe postupajući po dobijenom naređenju, izdao je naređenje optuženom Boroviću za avionski napad na izbjegličku kolonu koja se kretala u rejonu u kojem takođe nije bilo nikakvih oružanih sukoba, putem Bosanski Novci-Prijedor izvlačeći se iz Hrvatske sa teritorije RSK, sa prostora Korduna i Banije.

Potom je Jelenić , postupajući po dobijenom naređenju, naredio NN pilotu da koristeći avion “Mig 21” (koji je prethodno prebazirao iz Pule na aerodrom u Splitu) izvrši napad po izbjegličkoj koloni koja se kretala putem Bosanski Petrovac-Ključ, što je ovaj učinio 7. avgusta 1995. godine u popodnevnim časovima.

On je na području Opštine Bosanski Petrovac, u BiH, najpre preletio izbjegličku kolonu (koja je do tada prevalila više od 60 kilometara od granice sa Hrvatskom) , a potom okrenuo avion i u povratku, iako je vidio da se ne radi o legitimnom vojnom cilju, dejstvovao raketnim udarima raketama S-24 (namenjenim za uništavanje neprijateljske žive sile) po izbjegličkoj koloni, zaprežnih, putničkih, teretnih vozila i traktora, kojom prilikom je ubijeno 10 civila.

U tom napadu je više ljudi ranjeno, od kojih je do sada identifikovano 15 ljudi, a kritičnom prilikom je više vozila u koloni uništeno.

Borović je, postupajući po dobijenom naređenju , naredio dvojici NN pilota da koristeći dva aviona „Mig 21” (sa aerodroma Pleso) izvrše napad po izbjegličkoj koloni koja se kretala pute Bosanski Novi-Prijedor, što su i učinili dana 8. avgusta 1995. godine u popodnevnim časovima u mjestu Svodna, Opština Bosanski Novi.

Oni su najprije preletjeli izbegličku kolonu (koja je do tada prevalila više od 15 kilometara od granice sa Hrvatskom, a potom okrenula avione i u povratku, iako su videli da se ne radi o legitimnom vojnom cilju, dejstvovali iz avionskih topova i raketnim udarima raketama S-24 (namenjenim za uništavanje neprijateljske žive sile) po izbjegličkj koloni, zaprežnih, putničkih, teretnih vozila i traktora, kao i po civilnim objektima u blizini puta, kojom prilikom su ubijena 3 civila.

U ovim napadima, za sada je identifikovano: 13 ubijenih osoba od kojih je četvoro djece, kao I 24 ranjenih osoba.

Tužilaštvo je istaklo važnost ovog predmeta i predložilo da se optužnima sudi u odsustvu, iako nisu dostupni pravosudnim organima Srbije, jer, kako je obrazložilo u optužnici protek vremena daje dovoljno razloga za sumnju da će Hrvatska ili Bosna i Hercegovina pokrenuti krivične postupke protiv odgovornih za krivično djelo.